ISTINA I DUH

SVETI IGNjATIJE BRJANČANINOV
ASKETSKI OGLEDI

ISTINA I DUH

Ne obmanjuj se tastinom i ucenjem onih koji, i sami obmanuti tastinom, zanemarujuci istinu Crkve i bozanskog otkrivenja, tvrde da se istina moze javiti u tebi samome, bez zvuka reci, i da te moze usmeravati sama po sebi, nekakvim neodredjenim i nejasnim delovanjem. To je ucenje lazi i njenih miljenika.[1]

Oznake laznog ucenja: mracnost, neodredjenost, samomnjenje,[2] i ono sto ga prati, sanjalacko, krvno i nervno nasladjivanje. Njega izaziva tanano delovanje sujete i sladostrasca.

Palo covecanstvo verom pristupa svetoj istini; drugog puta ka njoj nema. Vjera biva od propovijedi, a propovijed od rijeci Bozije (Rim 10,17), uci nas apostol.

Rec Bozija je istina (Jn 17,17): jevandjelske zapovesti su istina (Ps 118,86), a svaki covek je laz (Ps 115,2). Sve je to posvedoceno u Svetom pismu. Kako pak od onoga ko je laz mislis da cujes glas svete istine?

Hoces li njega da cujes – da cujes duhovni glas svete istine? Nauci se da citas Jevandjelje: od njega ces cuti istinu, u njemu ces uvideti istinu. Istina ce ti otkriti tvoj pad i veze lazi, veze samoobmane, kojima je nevidljivo vezana dusa svakog coveka koji nije obnovljen Svetim Duhom.

Tebe je sram da priznas, pali gordeljivce, gordi u samom svom padu, da ti moras traziti istinu van sebe, da ona ulazi u tvoju dusu – preko sluha i drugih telesnih cula! Ali to je – neosporna istina, koja otkriva koliko je dubok nas pad.

Toliko je dubok, toliko strasan nas pad da je, kako bi nas izvukao iz pogibeljne propasti, Bog Rec primio na sebe covecansku prirodu, kako bi ljudi od ucenika djavola i lazi postali ucenici Boga i Istine, i kako bi se posredstvom Reci i Duha Istine oslobodili grehovnog ropstva i naucili svakoj istini (Jn 8,31-32;slicno; Jn 16,13).

Mi smo tako grubi, tako culni, da je bilo neophodno da se sveta istina podvrgne nasim telesnim osecajima; bili su neophodni ne samo zvuci reci nego i isceljenja nemocnih, opipljiva znamenja na vodi, drvetu, hlebu, kako bi mi, uvereni telesnim ocima, mogli makar malo ugledati Istinu. Toliko su se pomracile nase dusevne oci!

Ako ne vidite znake i cudesa, necete da povjerujete (Jn4, 48), prekorevao je Gospod culne ljude, koji su trazili od Njega isceljenje tela, i ne sluteci cak da se njihove duse nalaze u neuporedivo strasnijoj nevolji, i da im je zato neuporedivo vise potrebno isceljenje i nebeski Lekar nego telu.

I covek je shvatio pred Gospodom, da su ga znamenja, vidljiva telesnim ocima, privela veri, privela umnom gledanju. Jer, govorio je on Gospodu, niko ne moze ova znamenja tvoriti koja ti tvoris ako nije Bog s njim (Jn 3, 2). A taj covek je imao zemaljsku ucenost.

Mnogi su ocima videli Spasitelja, videli Njegovu bozansku vlast nad svom tvari u cudima koja je On tvorio; mnogi su svojim usima slusali Njegovo sveto ucenje, slusali same demone kako svedoce o Njemu; ali nisu ga poznali, zamrzeli su ga, posegnuli su za najuzasnijim zlocinom – za bogoubistvom. Tako je dubok, tako je strasan nas pad, nase pomracenje.

Cini se: dovoljno je procitati jednu glavu Jevandjelja, kako bi poznao Boga koji u njemu govori. Ti imas rijeci zivota vjecnoga, Gospode i Boze nas, koji si se javio u skromnom vidu coveka, I mi smo povjerovali i poznali da si ti Hristos Sin Boga zivoga (Jn 6,68-69).

Samoistina objavljuje: Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji ucenici; I poznacete istinu, i istina ce vas osloboditi (Jn 8,31-32). Izucavaj Jevandjelje, i iz njega ce ti se objavljivati autenticna, sveta istina.

Istina se moze objavljivati i unutar coveka, Ali, kada to? Tada, kada se po reci Spasitelja, covek obuce u silu s visine (Lk 24,49): A kada dodje On, Duh Istine, uvesce vas u svu istinu (Jn 16,13).

Ako li pre objavljenog dolaska Svetoga Duha – udela svetitelja Bozijih, neko pomisli da cuje u sebi istinu koja se objavljuje, taj laska samo svojoj gordosti, obmanjuje sebe; on pre slusa onoga koji je govorio u raju: Postacete kao bogovi (Post Z,5). I taj glas njemu izgleda kao glas istine!

Saznavati istinu iz Jevandjelja i svetih otaca, preko citanja se sjedinjavati sa onim koji zivi u Jevandjelju i sa svetim ocima je – velika radost.

Vece radosti – od radosti da slusam istinu od samog Presvetog Duha, ja nisam dostojan! Ja nisam sposoban za nju! Nisam sposoban da je izdrzim, da je sacuvam: moj sasud nije spreman, nije dovrsen i nije utvrdjen. Vino Duha, ako bi bilo sipano u njega, raskidalo bi ga, i samo bi se prosulo (Mt 9,17), i zato je moj sveblagi Gospod, pazeci na moju nemoc, dugotrpeljiv prema meni (Lk 18,7), i ne stavlja pred mene za jelo jaku duhovnu hranu (Kor 3, 2).

Kapetan je priznao da je nedostojan da primi Gospoda u svoj dom, ali je molio da u njegov dom dodje svemoguca rec Gospodnja i isceli mladica. Ona je dosla, dogodilo se znamenje, dogodilo se isceljenje mladica. Gospod je pohvalio veru i smirenje kapetana (Mt 8, zac. 25).

Sinovi Izrailjevi su govorili svom svetom vodji i zakonodavcu, govorili su iz pravilnog shvatanja velicine Bozije, iz shvatanja od kog se u coveku radja saznanje i poznanje ljudske nistavnosti: Govori nam ti, i slusacemo; a neka nam ne Govori Bog, da ne pomremo (Izl 20,19). Te smirene i spasonosne reci su svojstvene svakom istinskom hriscaninu: hriscanin se takvim zalogom srca cuva od dusevne smrti, koja pogadja one koji su obmanuti svojom gordoscu i drskoscu. Nasuprot istinskom hriscaninu, tom duhovnom Izrailjcu, samoobmanuti vapi u izbezumljenosti: “Sinovi Izrailjevi su nekada govorili Mojsiju: Ti govori nama, i mi cemo te slusati; neka nam Gospod ne govori da ne umremo.’ Ne tako, Gospode, molim te! Neka ne govori sa mnom Mojsije, ili bilo koji od proroka: Ti govori, Gospode Boze, koji si dao nadahnuce svim prorocima. Ti jedini, bez njih, mozes me savrseno nauciti.”[3]

Nedostojan je Gospoda, nedostojan je tog podrazavanja onaj koji je sav u prljavstinama i necistotama, a glupom, gordeljivom, sanjalackom uobraziljom misli da se nadje u zagrljaju Precistog, Presvetog Gospoda, misli da ga ima u sebi i sa Njim da razgovara, kao sa drugom.[4]

Bog proslavljan u savetu svetih, velik i strasan nad svima oko Njega (Ps 88,8), kaze Sveto pismo; On je strasan za same najvise nebeske sile. Sestokrilni serafimi kruze oko prestola, i u istupljenju i uzasu od velicine Bozije neucutno slavoslove, pokrivajuci ognjenim krilima ognjena lica: to je video tajnovidac Isaija (Is 4). Covece! U strahu Bozijem, pokrij se smirenjem!

Dovoljno je, dovoljno, da rec Bozija – istina udje u dom duse preko slusanja ili citanja i isceli decaka, to jest tebe, koji se jos nalazis u decackom uzrastu u odnosu prema Hristu, iako si, prema telesnom uzrastu, ti mozda vec ukrasen sedom kosom.

Nema drugog pristupa Istini! Kako li ce povjerovati, kaze apostol, u Onoga za koga ne cuse? A kako ce cuti bez propovjednika? Vjera biva od propovijedi, a propovijed od rijeci Bozije (Rim 10, 14, 17). Zamukli su zivi organi Svetoga Duha: istinu propoveda Svetim Duhom izreceno – Pismo.

Verni sine istocne Crkve! Poslusaj prijateljski savet, spasonosan savet. Ti hoces pouzdano da upoznas put Boziji, kako bi tim putem posao ka vecnom spasenju? Izucavaj svetu istinu u Svetom pismu, prvenstveno pak u Novom zavetu i spisima svetih otaca. Uz to vezbanje, neizostavno je potrebna i cistota zivota: zato sto samo cisti srcem mogu videti Boga. Tada ces postati, u svoje vreme, u meri poznatoj i ugodnoj Bogu, ucenik i miljenik svete Istine, i neodvojivi pricasnik Svetoga Duha, koji je neodvojiv od nje, koji se njome predaje. Amin.


NAPOMENE:

1. Toma Kempijski, O podrazavanju Isusa Hrista, knjiga 1, gl. 3, knj. 3, gl. 2. U originalu stoji: naprsnik, tj. covek koji lezi na grudima nekoga (kao sto se kaze za sv. Jovana Bogoslova da je lezao na grudima Spasiteljevim), ljubimac, miljenik (prim. prev.)

2. Ranije je receno da su sveti oci tako nazivali jedan vid samoobmane, zbog cega i mi zadrzavamo takav naziv.

3. Podrazavanje, knjiga 3, glava 2.

4. Isto, glava 1.

%d bloggers like this: