O ČITANjU JEVANĐELjA

SVETI IGNjATIJE BRJANČANINOV
ASKETSKI OGLEDI

O ČITANjU JEVANĐELjA

Prilikom citanja Jevandjelja ne trazi nasladu, ne trazi ushicenje, ne trazi blistave misli; trazi da sagledas nepogresivu svetu Istinu.

Nemoj se zadovoljavati samo besplodnim citanjem Jevandjelja, trudi se da ispunis njegove zapovesti, iscitavaj ga delima. To je – knjiga zivota, i potrebno je citati je zivotom.

Nemoj da mislis da bez razloga najsvetija medju knjigama, Cetvorojevandjelje, pocinje Jevandjeljem po Mateju, a zavrsava se Jevandjeljem po Jovanu. Matej vise poucava kako ispunjavati volju Boziju, i njegova uputstva vise prilice onima koji zapocinju put Boziji; Jovan izlaze nacin sjedinjenja Boga sa covekom, koji je obnovljen zapovestima, sto je dostupno samo onima koji su napredovali na putu Bozijem.

Kada radi citanja otvaras knjigu – sveto Jevandjelje, seti se da ce ona odluciti tvoju vecnu sudbinu. Prema njoj ce nam biti sudjeno, i gledano na to, kakvi smo bili ovde u odnosu na nju, dobicemo udeo ili vecnog blazenstva ili vecne Ka3He OH 12,48).

Bog je otkrio Svoju volju nistavnoj truncici prasine – coveku! Knjiga u kojoj je izlozena ta velika i svesveta volja – u tvojim je rukama. Ti mozes i primiti i odbaciti volju tvog Sazdatelja i Spasitelja, gledajuci po tome kako tebi odgovara. Tvoj vecni zivot i vecna smrt je u tvojim rukama: dakle, rasudi koliko je potrebno da budes oprezan, razuman. Ne igraj se svojom vecnom sudbinom!

Skrusenog duha se moli Gospodu, kako bi ti On otvorio oci da vidis cuda koja su sakrivena u Njegovom zakonu (Ps 119,18), a to je – Jevandjelje. Oci se otvaraju, i uvidja se neobicno isceljenje duse od greha, koje se izvrsava recju Bozijom. Isceljenje telesnih slabosti bilo je samo dokaz isceljenja duse, dokaz za telesne ljude, za umove zaslepljene culnoscu (Lk 5,24).

Citaj Jevandjelje sa krajnjim strahopostovanje i paznjom. U njemu nista ne smatraj za nevazno, za nedostojno razmatranja. Svako njegovo slovce ispusta svetlost zivota. Zanemarivanje zivota je smrt.

Citajuci o leproznima, raslabljenima, slepima, hromima, posednutima, koje je Gospod iscelio, pomisljaj da je tvoja dusa, koja nosi razlicite oziljke od grehova i nalazi se u zarobljenistvu demona, slicna tim bolesnicima. Nauci se iz Jevandjelja veri da ce Gospod, koji je iscelio njih, isceliti i tebe, ako ga budes revnosno molio za svoje isceljenje.

Stici takvo raspolozenje duse, kako bi se osposobio za primanje isceljenja. Sposobni da ga prime su oni koji su spoznali svoju grehovnost i odlucili da je napuste (Jn 9,3941). Gordeljivom pravedniku, to jest, gresniku, koji ne vidi svoju grehovnost, nije potreban, beskoristan je Spasitelj (Mt 9,13).

Vidjenje grehova, vidjenje tog pada u kom se nalazi sav rod ljudski, poseban^e dar Boziji. Izmoli za sebe taj dar, i bice ti razumljivija knjiga nebeskog Lekara – Jevandjelje.

Potrudi se da/Jevandjelje bude uvojeno tvojim umom i srcem, da tvoj um, takoreci, pliva u njemu, zivi u njemu: tada ce i tvoje delanje, u skladu sa tim, postati jevandjelsko. To je moguce dostici samo citanjem u strahopostovanju, izucavanjem Jevandjelja.

Prepodobni Pahomije Veliki, jedan od najznamenitijih drevnih otaca, znao je napamet sveto Jevandjelje, i zadavao je svojim ucenicima, po otkrivenju Bozijem, kao neizostavnu obavezu da ga nauce. Tako ih je Jevandjelje svuda pratilo, neprestano ih je rukovodilo.[1]

I zbog cega sada hriscanski vaspitac ne bi ukrasio pamcenje nevinog detenceta Jevandjeljem, umesto da ga zagadjuje izucavanjem Ezopovih basni i drugih nistavnosti?

Kakva je radost, kakvo je bogatstvo steci Jevandjelje u pamcenju! Nemoguce je predvideti preokrete i nevolje koji se mogu dogoditi u toku zemaljskog zivota. Jevandjelje koje je deo pamcenja moze citati slep, zatvorenika prati u tamnicu, razgovara sa zemljoradnikom na njivi, koju ce on zatim natopiti, upucuje sudiju u vreme samog sudjenja, rukovodi kupca na trznici, uveseljava bolesnog u vreme mucne nesanice i teske usamljenosti.

Nemoj se drznuti da sam tumacis Jevandjelje i druge knjige Svetog pisma. Pismo koje je izreceno preko svetih proroka i apostola, nije izreceno proizvoljno, nego po nadahnucu Svetog Duha (2 Pt 1,21). Kako onda nije bezumno tumaciti ga proizvoljno?

Sveti Duh, koji je preko proroka i apostola izrekao rec Boziju, tumacio ga je preko svetih otaca. I rec Bozija i njeno tumacenje – jesu dar Svetoga Duha. Sveta Pravoslavna Crkva prihvata samo to jedno tumacenje! Njena istinska deca primaju samo to jedno tumacenje!

Ko proizvoljno objasnjava Jevandjelje i sve Pismo: taj samim tim odbacuje njegovo tumacenje od svetih otaca, Duhom Svetim. Ko odbacuje tumacenje Svetog pisma Svetim Duhom: taj, bez svake sumnje, odbacuje i samo Sveto pismo.

I tako rec Bozija, rec spasenja, za njene drske tumace postaje zadah smrti, mac sa dve ostrice, kojim oni kolju sami sebe na vecnu pogibao (2 Pt 3, 16; 2 Kor 2,15-16). Njime su se ubili na vecnost Arije, Nestorije, Evtihije i drugi jeretici, koji su proizvoljnim i drskim tumacenjem Pisma upali u bogohulstvo.

Na koga cu pogledati? Na nevoljnoga i na onoga koje skrusenog duha i ko drkce od moje rijeci (Is 66,2), govori Gospod. Takav budi u odnosu na Jevandjelje i Gospoda, koji je prisutan u njemu.

Napusti grehovni zivot, napusti zemaljske privezanosti i naslade, odrekni se svoje duse, i tada ce Jevandjelje postati dostupno i razumljivo za tebe.

Ko mrzi zivot svoj na ovome svijetu, rekao je Gospod dusi za koju je, posle pada, greholjublje postalo kao da je prirodno kao da je zivot – sacuvace ga za zivot vjecni (Jn 12,25). Za onoga ko voli svoju dusu, za onog ko se ne odlucuje na samoodricanje, Jevandjelje je zatvoreno: on cita slova, ali rec zivota, kao Duh, za njega ostaje pod neprovidnom zavesom.

Kada je Gospod bio na zemlji u presvetom telu – mnogi su ga videli, i ujedno nisu videli. Kakva je korist kada covek gleda telesnim ocima, koje su mu zajednicke sa zivotinjama, a ocima duse ne vidi nista – umom i srcem? I danas mnogi svakodnevno citaju Jevandjelje, a nikad ga nisu citali, i uopste ga ne poznaju.

Jevandjelje, rekao je neki prepodobni pustinjak, cita se cistim umom; a shvata se po meri ispunjavanja njegovih zapovesti na samom delu. Ali tacno i potpuno otkrivanje Jevandjelja ne moze se steci sopstvenim naporima: to je dar Hristov.[2]

Duh Sveti, koji se useli u Svog vernog i istinskog slugu, cini ga i savrsenim citaocem i istinskim ispuniteljem Jevandjelja.

Jevandjelje je prikaz osobina novog coveka, koji je Gospod sa neba (1 Kor 15,47). T^j novi covek je – Bog po prirodi. Svoj sveti narastaj ljudi, koji veruju u Njega i preobrazavaju se prema Njemu, On cini bogovima po blagodati.

Vi koji se valjate u smrdljivom i groznom blatu grehova, pronadjite nasladu u Njemu! Podignite vase glave, pogledajte na cisto nebo: tamo je vase mesto! Bog vam daje dostojanstvo bogova; a vi, odbacujuci to dostojanstvo, birate sebi drugo: dostojanstvo zivotinja – i najnecistijih. Osvestite se! Ostavite smrdljivo blato; ocistite se ispovedanjem grehova; umijte se suzama raskajanja; ukrasite se suzama umiljenja; podignite se sa zemlje, uzidjite na nebo: tamo ce vas uzvesti Jevandjelje. Dok svjetlost imate – Jevandjelje, u kom je sakriven Hristos – vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svjetposti – Hrista (Jn 12,36).


NAPOMENE:

1. Zitije Pahomija Velikog, Vies des Peres des deserts d’ Orinet par le R. P. Michel – Ange – Manin. Jevandjelje je napamet znao i sveti Tihon Voronjeski.

2. Prepodobni Marko Podviznik, O duhovnom zakonu, gl. 32, Dobrosolju/Je, tom 1.

Published in: on Studeni 7, 2008 at 4:47 am  Komentari isključeni za O ČITANjU JEVANĐELjA  
Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,
%d bloggers like this: